Picture
.

Hocu Zemlju plus 5%

Bulgarian (Български), Catalan, Czech, Dansk, Deutsch, Dutch, English, Español, Francais,
Indonesian, Italian, Japanese, Malay, Norsk, Indonesian, Polski, Portugues, Româna,
Russian, Serbo-Croatian, Svenska, Turkish, Urdu

 

1-speech1x1

Fabijan se uzbudio dok je uvježbavao svoj govor pred gomilom za koju je bio siguran da ce se pojaviti sutra. Uvijek je želio ugled i moc, a sad su se njegovi snovi poceli ispunjavati.
Bio je covijek od zanata, radeci sa srebrom i zlatom, izradujuci nakit i urese. No nezadovoljan radeci za život tražio je uzbudenje, izazov. Sad je njegov plan bio spreman da zapocme.

Generacijama ljudi su koristili sustav razmjene u naturi. Covjek je uzdržavao svoju obitelj privredujuci za sve svoje potrebe ili bi se specializirao u odredenoj struci. Koji got višak bi proizveo razmjenjivao je s viškovima drugih..

2-market1x1

Dan na tržnici bio je uvijek bucan i ispunjen prašinom, no ljudi ipak se ipak veseliše klici, gestikuliranju i posebice ortakluku. Bilo je to sretno mjesto, no sad je vec previše ljudi i previše svade. Više nema vremena za razgovar - trebao je bolji sustav.

Opcenito ljudi su bili sretni i uživali u plodovima svog rada.

U svakoj zajednici formirana je jednostavna vlast koja je osiguravala svakome slobode i prava te nitko nije bio prisiljavan od drugog covjeka ili grupe da cini protiv svoje volje.

3-law1x1

Bila je to jedna i jedina svrha vlasti, a namjesnika je podržavala mjesna zajednica koja ga je birala.

No dan tržnice bio je jedini problem kojeg nisu znali riješiti. Vrijedi li jedan nož dvije košare kukuruza ili ne? Vrijedi li krava više od kola...itd Nikome nije pao na pamet bolji sustav.

Tad je Fabijan objavio: "Imam riješenje za ove probleme i pozivam svakog na sutrašnji javni skup."

4-meeting1x1

Sljedeci dan bilo je veliko okupljanje na na gradskom trgu gdje je Fabijan objasnio sve o novom sustavu zvanom "novac". Zvucalo je dobro. "Kako cemo zapoceti?" zapitali su ljudi.

"Zlato od kojeg sam izradivao ukrase i nakit je izvrstan metal. Ne trune, ne rda i trajat ce dugo. Prepravit cu nešto od zlata u kovanice, nazvat cemo svaku kovanicu 'dolar'."

Objasnio je vrijednosti i kako ce 'novac' biti sredstvo razmjene - puno bolji od naturalne razmjene.

No jedan od namjesnika izrazi sumnju: "Neki ljudi bi mogu iskopati zlato i naciniti novac sami za sebe, to bi bilo vrlo nepravedno". Fabijan je imao vec pripremljen odgovor na to pitanje. "Mogu se koristiti samo one kovanice odobrene od vlasti, a one ce imati utisnut poseban žig." Ovo se ucinilo razumnim i predloženo je da svi dobiju jednak broj. "No ja zaslužujem više, svi koriste moje svijece" oglasi se svijecar. "Ne" uskoci stocar, "Bez hrane nema života", mi stocari imamo dobiti najviše." I tako se prepucavanje nastavilo.

Fabijan ih prepusti svadi na neko vrijeme, a onda zakljuci: "Buduci da se nemožete složiti predlažem da svaki uzme svotu koliku želi od mene. Nece biti ogranicenja, izuzevši vašu sposobnost da mi otplatite.
Što više uzmete, više cete morati otplatiti na rok od godinu dana. "A što ceš ti primiti?", zapitaše ljudi.

"Buduci da ja dajem uslugu tj. zalihe novca, zaslužujem placu za svoj posao. Recimo da za svakih 100 kovanica koje podignete otplatite 105 za svaku godinu duga. 5 kovanica bit ce moja placa koju cu zvati 'kamatom'.

Ovo je izgledalo kao jedino riješenje, a i 5% je zvucalo kao mala placa. "Vratite se slijedeci petak pa cemo zapoceti."

5-coinmaker1x1

Fabijan nije trošio vremena. Izraživao je kovanice danonocno, i potkraj tjedna bio je spreman. Ljudi su se okupili ispred njegovog ducana i pošto su namjesnici pregledali i potvrdili kovanice, sustav je zapoceo. Neki su posudili tek malo i otišli isprobati novi sustav.

Novac ih je oduševio, te su poceli sve cijeniti u zlatnicima ili dolaru. Vrijednost za sve bila je nazvana 'cijenom', a cijena je ovisila o kolicini rada iziskivanog za proizvodnju. Ukoliko je nešto iziskivalo dosta rada, cijena je bila velika, a ukoliko je iziskivalo malo truda, cijena je bila prilicno niska.

U jednom je gradu živio Alan, koji je bio jedini urar. Njegove su cijene bile visoke jer su mušterije bili voljni platiti kako bi mogli posjedovati jedan od njegovih satova.

Tad je drugi covjek poceo izradivati satove i ponudio ih po nižoj cijeni kako bi ih lakše prodao. Alan je bio prisiljen sniziti svoje cijene i proizvoditi još kvalitetnije satove. To je bilo prvo izvorno slobodno nadmetanje

6-hands1x1
7-shop1x1

Isto je bilo s graditeljima, prijevoznicima, racunovodama - u stvari s bilo kojim fahom. Mušterije su uvijek izabirali što su smatrali da je najbolja pogodba. Imali su slobodu izbora. Nije bilo umijetnih zaštita poput licenca i tarifa koje bi sprijecile druge ljude da ulaze u poslovne pogodbe. Standard življenja se poboljšao, i prije nego su se ljudi zapitali kako su ikad mogli prije bez novca.

8-debt1x1

Potkraj godine Fabijan napusti svoj ducan i posjeti sve ljude koji su mu dugovali novac. Neki su imali više no što su posudili, a neki manje, buduci da je tek ogranicen dio novca bio izdan. Oni koji su imali više nego što su uzeli, platili su Fabijanu 100 kovanica plus 5, ali su ipak trebali posuditi ponovo, kako bi nastavili.

Drugi su otkrili po prvi put da su u dugu. Prije nego im je posudio još novca, Fabijan im udari moratorij na dio imanja. Vecini je onih 5% bilo teško za naci.

Nitko nije shvatio da kao cjelina, zemlja nece nikad moci izaci iz duga dok se svi novci ne isplate, no cak i tada onih 5 kovanica na svakih 100 koji uopce nikad nisu niti bili izdani. Nitko osim Fabijana nije mogao vidjeti da je nemoguce platiti kamatu buduci da taj novac nije niti bio izdan, dakle nekome je morao nedostajati.

Istina je da je Fabijan potrošio nešto novca, ali nije nikako mogao potrošiti 5% od citave ekonomije samo na sebe. Ljudi je bilo na tisuce, a Fabijan je bio jedan jedini. Uz to je još uvijek bio bogati zlatar koji je živio udobno.

9-vault1x1

Iza svoje trgovine imao je trezor i ljudima se cinilo prigodno da ostave nešto od svojih kovanica na cuvanje. Zaracunavao je malen honorar koji je ovisio o iznosu i vremenu pohranjenog novca. Vlasniku je davao potvrde za njihove uložene iznose.

Kad je netko otišao u kupovinu, nije nosio sa sobom hrpu zlatnog novca namjenjenog trgovcu, vec potvrdu s vrijednošcu dobara koje je želio kupiti.

6-hands1x1

Trgovac je priznao potvrdu kao valjanu te ju nosio Fabijanu i podigao iznos novca. Potvrde su se pocele širiti iz ruke u ruku umjesto zlata. Ljudi su iskazali veliko povjerenje u recepte - prihvacajici ih vrijednima poput kovanica.

Nedugo zatim, Fabijan je primjetio kako je neobicno za ikoga da zaista podiže svoje zlatne kovanice.

Tada je rekao u sebi:"Eto me u posjedu svog ovog zlata, a još uvijek sam samo radišni obrtnik. Zašto postoje stotine ljudi koji bi bili sretni da mi plate kamatu za uporabu ovog zlata koje ovdje leži i koje rijetko podižu. Istina, zlato nije moje, ali je u mom posjedu, i to je ono što je bitno. Uopce netrebam kovati nove kovanice, kad mogu koristiti ove koji su pohranjeni u mom trezoru."

Isprva je bio vrlo oprezan, posudujuci par kovanica na neko vrijeme, uz veliku sigurnost da ih može vratiti. No postepeno je postajao sve odvažniji posudujuci vece i vece iznose.

Jedan dan zatražen je od njega veliki iznos kovanica. Fabijan je predložio da umjesto isplate u kovanicama izda nekoliko potvrda u vrijednosti zatraženih kovanica. Klijent se složio i Fabijan mu izda hrpu potvrda. Isplatio je svoj dug, a ipak je zlato ostalo u njegovom trezoru. Pošto je klijent otišao, Fabijan se zadovoljno smijao. Mogao je zadržati svoj kolac cak i ako ga pojede. Mogao je posudivati zlato i svejedno ga zadržati u posjedu.

Prijatelji, stranci, pa cak i neprijatelji trebali su potvrde da nastavljaju s poslovima i dokle got su im oni jamcili sigurnost, posudivali su ih koliko got su mogli. Jednostavnim izdavanjem potvrda Fabijan je mogao 'posuditi' novac u vrijednosti nekoliko puta vecoj od vrijednosti zlata u svojoj riznici.

10-debt1x1

Cuvao je knjigu koja mu je pokazivala dugove i kredite svake osobe. Posao posudivanja pokazao se zaista vrlo naplativ.

Društveni ugled u zajednici rastao je koliko i njegovo bogatstvo. Postao je covjek od znacaja i ulijevajuci poštovanje. U stvarima novcarstva, njegova rijec se prihvacala kao sveta objava.

11-gang1x1

Njegova djelatnost je pobudila znatiželju zlatara iz drugih gradova. Jedan dan su se okupili i posjetili ga. On im je rekao što radi, ali je naglasio potrebu za tajnošcu.

Ako bi senjegov plan razotkrio, sustav bi propao, pa su se dogovorili da stvore tajni savez.

Svaki se vratio svom gradu i poceo ciniti kako je Fabijan naucavao.

Ljudi su sad prihvatili potvrde vrijednima poput samog zlata, i mnoge potvrde su same bile pohranjivane na cuvanje u riznicama. Kad je jedna stranka htjela platiti drugoj za dobra, jednostavno je mapisala kratku obavjest Fabijanu da prenese novac sa njegovog racuna na drugu stranku. Fabijanu je trebalo tek par minuta da prebaci cifru.
Ovaj je novi sustav postao vrlo popularan, a potvrde su nazvane 'cekovi'.

Kasno, jedne noci, zlatari su održali još jedan tajni sastanak i Fabijan im je otkrio novi plan. Slijedeci su dan sazvali sastanak s namjesnicima i Fabijan zapocme: "Potvrde koje mi izdajemo su postale vrlo popularne. Bez sumnje vecina vas namjesnika ih koristite takoder jerbo ih smatrate vrlo prigodnima." Namjesnici su potvrdili klimanjem glave pitajuci se u cemu je problem. "Dakle," nastavio je "neke potvrde su krivotvorili falsifikatori. To se mora zaustaviti."

Namjesnici su se uplašili. "Što možemo uciniti?" pitali su Fabijana, koji im je nato odgovorio: "Moj prijedlog jest da bi vlast trebala štampati potvrde na poseban papir vrlo složenog dizajna, te da svaka novcanica bude potpisana od glavnog namjesnika.

Mi, zlatari cemo sa zadovoljstvom platiti troškove tiska, jer ce nam to uštediti mnogo vremena koje koristimo pišuci potvrde. Namjesnici su zakljucili kako je njihov posao da štite ljude od falsifikatora i složili se da štampaju novcanice.

20-banknote1x1

"Zatim" nadodao je Fabijan "Neki su ljudi postali uspješni kovanjem vlastitog zlatnog novca. Predlažem da izglasate zakon da svatko tko nade zlatno grumenje bude obvezatan predati ga. Naravno, za to ce biti nagradeni potvrdama i kovanicama."

Zamisao je dobro zvucala i bez puno razmišljanja tiskan je velik broj 'novcanica'. Svaka je imala na sebi uštampanu vrijednost - $!,$2,$5,$10 itd. Zlatari su platili male troškove štampanja.

Novcanice su bile puno prikladnije za nositi, i uskoro su postale naširoko prihvacene. Unatoc popularnosti, ove nove novcanice i kovanice su korištene tek za 10% transakcija. Zapisi su pokazivali kako je cekovni sistem pokrivao 90% svih poslovnih odnosa.

Slijedeci dio plana je zapoceo. Do sad, ljudi su placali Fabijanu da cuva njihov novac. Kako bi privukao više novca na pohranu u svoje trezore, Fabijan je ponudio placati 3% kamata na njihov novac.

13-3%interest1x1

Vecina ljudi je vjerovala kako im on posuduje zaradu od onih 5% i kako je njegov profit 2%. Napokon, ljudi su smatrali kako je puno bolje dobivati 3% umjesto placati novac na cuvanju.

Kolicina uštedevina je rasla u njegovoj riznici tako da je Fabijan mogao posuditi $200, $300, $400 ponekad do $900 za svakih $100 u novcanicama i kovanicama koje su pohranjene. Morao je biti oprezan da ne prekoraci omjer od devet naprama 1 jer je jedna od devet osoba zahtjevala novcanice i kovanice za uporabu.

Kada nebi bilo dovoljno novca na raspolaganju, ljudi bi postali sumnjicavi, posebno pošto su im knige povjerenog novca govorile koliko su povjerili. No ipak na $900 u knjiškim ciframa koje je Fabijan posudio pišuci sam cekove mogao je tražiti do $45 u kamatama, dakle 5% na $900. Kada bi zajam pšlus kamata bili isplaceni - dakle $945, $900 je bilo otpisano s liste dugova, a Fabijan je zadržao $45 kamate. Bio je dakle prilicno voljan platiti $3 kamate na izvornih $100 koji nikad nisu niti izašli iz riznice. Ovo je znacilo da za svakih $100 koje je držao u pohrani bilo moguce izvuci 42% profita, dok je vecina ljudi mislila kako uzima tek 2%. Ostali su zlatari radili istu stvar. Stvarali su novac iz nicega potezom olovke i k tome još zaracunavali kamate.

Istina, nisu kovali novac, vlast je u stvari štampala novcanice i kovanice i davala zlatarima da ih distribuiraju. Fabijanov jedini trošak je bio maleni izdatak za štampanje. No ipak, stvarali su novac iz kamata iz nicega. Vecina ljudi vjerovala je kako je zaliha novca operacija vlasti. Takoder su vjerovali kako im Fabijan posuduje novac koji su drugi povjerili, ali bilo je cudno da niciji polog nije bio smanjen. Da su svi pokušali povuci svoj novac odjednom, prijevara bi bila otkrivena.

Jedan dan, Fabijana posjeti neki misaoni covjek. "Ova kamata je pogrešna. Za svakih $100 koje izdaješ, zahtjevaš $105 za uzvrat. $5 kamate nemože biti placeno buduci da nite ne postoje. Farmeri proizvode hranu, industrija razna dobra itd. ali samo ti proizvodiš novac. Ako npr. i zemlji postoje samo dva poslovna covjeka a ostale zaposlimo, posudimo $100 svakome, platimo $90 u placama i dopustimo si $10 profita (kao našu placu), to znaci da je ukupna kupovna moc $90+$19 x 2, dakle $200. Ipak da bi plaili morali bi prodavati naše proizvode po $210. Ako jedan od nas uspije prodati sve svoje proizvode za $105. Drugi se covjek može nadati da dobije tekar $95. Takder dio njegovih dobara nemože niti biti prodan buduci da više nije preostalo novca kojim bi se kupili.

14-banker1x1

On ti još uvijek duguje $10 koje ti može otplatiti jedino posudujuci više. Taj je sistem nemoguc. Sigurno, trebao si izdati $105, dakle $100 meni, a 5 samom sebi. Tada bi cirkuliralo $105 i dug bi mogao biti otplacen."

Fabijan ga je tiho slušao i na koncu odvratio: "Financijska ekonomija je duboka tema mladicu. Za takove su stvari potrebne godine proucavanja. Pusti mene da brinem o tim stvarima, a ti brini o svojima. Moraš postati efikasniji, povecati proizvodnju, srezati troškove i postati bolji poslovni covjek. Ja sam uvijek spreman pomoci u tim stvarima."

Covjek je otišao neuvjeren. Bilo je nešto pogrešno u Fabijanovoj djelatnosti i on je osjetio kako je Fabijan izbjegavao odgovore na njegova pitanja.

Ipak, vecina ljudi je poštovala Fabijanovu rijec - "On je strucnjak , a ostali mora da su u krivu. Pogledajmo samo kako nam se zemlja razvila, kako nam se proizvodnja poboljšala - Zasigurno napredujemo."

15-protest1x1

Kako bi pokrili kamatu, trgovci su bili prisiljeni povisiti svoje cijene. Zaradivaci placa žalili su se kako su im place odviše niske. Poslodavci su odbijali dati vece place tvrdeci kako bi bili u suprotnom upropašteni. Farmeri nisu mogli dobiti pristojnu cijenu za svoje proizvode. Domacice su se žalile kako je hrana koju dobijaju pre oskudna.

Napokon neki su ucinili su štrajk, koja je do tad bila nepoznata pojava. Drugi su osiromašii toliko da im prijatelji i rodbina nisu mogli priuštiti pomoc. Vecina je zaboravila na istinsko bogatstvo - plodna tla, velike šume, minerale i stoku. Mogli su misliti samo na novac koji im se duvijek cinio svetim. Nikad nisu dovodili sustav u pitanje. Vjerovali su kako je vlast ta koja uništava sustav.

Nekolicina je povukla svoj novac i oformila 'pozajmljivacnice' ili 'financijske' kompanije. Tako su mogli dobiti 6% ili više, što je bilo bolje od Fabijanovih 3%, no mogli su posuditi samo novac koji su posjedovali - nisu imali tu cudnu moc, sposobnost da stvaraju novac iz nicega, pišuci cifre u knjige.

Ove su kompanije ponešto zabrinule Fabijana i njegove prijatelje, pa su brzo ustrojili nekoliko svojih kompanija. Ponajviše su pokupovali ostale prije nego što su uopce zapocele s djelatnošcu. U tili cas sve su financijske kompanije bile u njihovu posjedu, ili pod njihovom kontrolom.

Ekonomska situacija postala je sve gora. Zaradivaci placa bili su uvjereni da njihovi šefovi zaraduju prevelik profit. Šefovi su pak govorili kako su im radnici lijeni i kako ne rade pošteno dnevni rad. Svi su prebacivali krivnju na druge. Namjesnici nisu znali iznaci odgovor, a trenutni problem je bio kako pomoci one udarene siromaštvom.

16-dole1x1

Zapoceli su s programima socijalne pomoci i donjeli zakone nalažuci ljudima da im pridonose. Ovo je razljutilo mnoge ljude koji su vjerovali u staromodnu ideju kako je pomoc susjedu dragovoljan cin: "Ovi su zakoni nisu ništa više nego ozakonjena krada. Uzeti nešto od osobe protiv njezine volje ne razlikuje se od krade, bez obzira koja je namjera te mjere bila."

No svi su se osjetili bespomocnima te bili ustrašeni zatvorskom kaznom ukoliko odbiju platiti. Ove dobrotvorne sheme donjele su odredena poboljšanja, ali problem se ubrzo vracao, te je trebalo više novca. Cijena ovih programa je stalno rasla, baš kao i velicina vladajucih struktura.

Vecina namjesnika bili su iskreni ljudi koji su davali sve od sebe. Nije im se svidalo tražiti sve više i više novca od svog naroda, i na koncu nisu imali drugog izbora nego posudivati novac od Fabijana i njegovih prijatelja. Nisu znali kako ce taj novac moci vratiti. Roditelji si više nisu mogli priuštiti da placaju ucitelje za svoju djecu. Nisu mogli placati lijecnike. A prijevoznici su ostajali bez posla.

Vlast je bila prisiljena preuzimati ove djelatnosti, jednu po jednu na sebe. Ucitelji, lijecnici i mnogi ostali postali su javni sluge. Malo ih je zadržalo zadovoljstvo pri svom poslu, izgubili su identitet i postali sicušni kotaci u golemoj mašini.

Nije bilo mjesta za pojedincevu inicijativu, i malo priznanja za trud. Dohodak im je bio odreden, a napredak moguc tekar mirovinom ili smrcu nadredenih.

17-list1x1

U ocaju, namjesnici su potražili Fabijanov savjet. Smatrali su ga vrlo mudrim, a on je nalikovao na nekog tko se razumije u pitanja novca. On je saslušao njihove probleme i na poslijetku odgovorio: "Mnogi ljudi nemogu riješiti svoje probleme, vec trebaju nekog da ih riješi za njih. Zacijelo se slažete da vecina ljudi ima pravo biti sretna i osigurana nužnim potrepštinama za život. Jedna od naših velikih izreka kaže 'Svi su ljudi jednaki', zar ne?

Jedini nacin da se stvari usklade jest da se oduzme dostup bogatstvu bogatih i podijeli siromašnima. Uvedite sustav poreza, što više covijek ima, više mora platiti. Sakupljajte poreze od svake osobe ovisno o nezinoj sposobnosti i dajte svakome po njegovoj potrebi. Škole i bolnice bi trebale biti slobodne za sve koji si ih nemogu priuštiti."

Fabijan im je ponudio dugacak govor urešen pricom o visokim idealima, a na kraju je završio s "Uzgred, nemojte zaboraviti da mi dugujete novac. Posudujete ga vec neko vrijeme. Najviše što mogu uciniti da pomognem jest da mi platite samo kamate. Opraštam vam glavnicu, platite jedino kamate."

Otišli su ne razmišljajuci previše o Fabijanovim filozofijama. Uveli su porez na dobit - što više zaradiš, veca ti je porezna rata. Nikome se ovo nije svidjelo, ali su placali, ili odlazili u zatvor.

15-protest1x1

Trgovci su još jednom bili prisiljeni povecati cijene, zaradivaci placa zahtijevahu vece dohotke, prisiljavajuci mnoge poslodavce da zamjenjuju ljude strojevima. Ovo je prouzrocilo dodatnu nezaposlenost i prisililo vladu da uvede još više programa za socijalne pomoci.

Tarife, i ostala sredstva zaštite su rabljene da ocuvaju neke industrije na životu samo zato da osiguravaju zaposlenost.

Kako su se stvari pogoršavale, iskušan je niz mjera poput kontrole placa i kontrole cijena. Vlada je nastojala skupiti što više novca kroz poreze na prodaju, poreze na uposlenike itd. Netko je primjetio da izmedu farmerovog žita pa do vekne kruha na domacicinom stolu stoji 50 poreza.

Javljali su se 'strucnjaci' i neki su bili izabrani u vladu, ali nakon svakog godišnjeg sastanka vracali su se ne postigavši ništa osim vijesti da ce porezi biti preraspodijeljeni.

Fabijan je zahtjevao svoje kamate i sve vece i vece svote poreznog novca su bile potrebne kako bi mu se isplatile.

18-parties1x1

Tad je došlo do citavog spektra stranackih politika - ljudi su se poceli svadati koja grupi namjesnika može najbolje riješiti probleme. Svadali su se oko osoba, ideoligija, stranackih programa, svega osim pravih problema.

U jednom gradu je kamatni dug premašio iznos rata koje su bile prikupljane godišnje. Cijelom zemljom se neplacena kamata povišavala, a kamata je bila naplacivana na ne-placenu kamatu.

Postupno, Fabijan i njegovi prijatelji postali su vlasnici velikog dijela stvarnog bogatstva zemlje. S time je dobio vecu mogucnost nadzora nad ljudima. No taj nadzoj je još uvijek bio nepotpun. Znali su da situacija nece biti sigurna dok svaka osoba ne bude stavljena pod nadzor.

Vecina onih koji su se protivili sistemu ušutkavani su financijskim pritiscima, ili trpjeli javno izrugivanje. Fabijan i njegovi prijatelji kupili su vecinu novina, televizijskih i radio postaja gdje je uposlio pomno probrane ljude. Mnogi od tih ljudi imali su iskrenu želju poboljšati svijet i nisu znali da su iskorištavani. Njihova riješenja bavila su se posljedicama problema, nikad uzrokom.

19-banker1x1

Postojalo je nekoliko razlicitih novina - jedne za desno krilo, druge za lijevo. Jedne za radnike, druge za šefove itd. Nije bilo bitno u koje se vjeruje sve dok se nisu dotakle istinskog problema.

Fabijanov plan se približavao svom svršetku. Cijela zemlja mu je bila zadužena. Kroz naobrazbu i medije imao je nadzor nad ljudskim umovima. Ljudi su mogli vjerovati samo što je on od njih tražio.

Pošto covijek dobije puno više novca no što ga može potrošiti na zadovoljstvo, što je preostalo da ga uzbuduje? Za one s mentalitetom vladajucih slojeva odgovor je bio moc - sirova moc nad drugim ljudskim bicima. Idealisti bivahu korišteni u medijima i vladi, no pravi upravljaci koje je tražio Fabijan bili su oni s mentalitetom vladajuceg sloja.

Vecina zlatara su postali takovima. Poznavali su osjecaj velikog bogatstva, no ono ih više nije uzbudivalo. Tražili su izazov i uzbudenje, a moc nad gomilom bio je krajnji izazov igre.

Vjerovali su kako su superiorni nad drugima. "Naše je pravo i dužnost da vladamo. Gomile neznaju što je dobro za njih, trebaju biti okupljene i organizirane. Vlast je naše pravo po rodenju."

Citavom zemljom Fabijan i njegovi prijatelji posjedovali su posudivacnice. Istina, bile su privatne i odvojeno posjedovane. Teoretski bile su u nadmetanju, no u stvarnosti radile su vrlo cvrsto zajednicki. Nakon uvjeravanja par namjesnika, osnovali su instituciju zvanu 'Centar Novcanih Rezervi'. Nisu cak niti koristili svoj novac za to - stvorili su zajam od dijela novca iz depozita drugih ljudi.

12-banks1x1

Ova je institucija izvana odavala dojam reguliranja novcanih zaliha od strane Vlasti, no zacudo, niti jedan namjesnik ili javni djelatnik nije bio pušten u ravnateljski odbor.

Vlada više nije posudivala izravno od Fabijana, vec iz 'Centra Novcanih Rezervi'. No iza kulisa, on je i dalje kontrolirao.

Neizravno, Fabijan je imao toliku kontrolu nad vladom, da je ona bila prisiljena ciniti po njezinom nalogu. Hvalisao se: "Dajte mi nadzor nad novcem nacije i nece me zanimati tko donosi zakone." Nije bilo važno koja grupa namjesnika se birala. Fabijan je imao vlast nad novcem, žilom kucavicom nacije.

Vlast je uzimala novac, ali kamata je uvijek bila zaracunavana na svaku posudbu. Sve više i više je izdavano na socijalnu pomoc i nije prošlo dugo prije no što vlast više nije bila u stanju placati niti kamate, a kamo li glavnice.

No ipak, bilo je ljudi koji su se još uvijek pitali: " Novac je sustav stvoren od covjeka. Zasigurno ga se može uciniti da služi umjesto da vlada?" No tih je ljudi bilo malo, a njihovi su glasovi utopljeni u divljoj utrci za nepostojeci interes.

Administracije i stranacko znakovlje se mijenjalo, ali glavne politike su se nastavile. Bez obzira koja je vlast imala privid moci. Fabijanov krajnji cilj bližio se svakom godinom. Narodna politika nije znacila ništa, narod je porezovan do krajnjih granica tako da više nije mogao placati. Sve je sazrelo za Fabijanov posljedni potez.

10% novcanih zaliha bilo je još uvijek u obliku novcanica i kovanica. Ovo je valjalo biti ukinuto na nacin koji nece pobudivati sumnju. Dok su ljudi koristili gotovinu, slobodno su kupovali i prodavali kao su htjeli. Još uvijek su imali neku vlast nad svojim životima

21-card1x1

No nije bilo uvijek sigurno nositi novcanice i kovanice. Cekovi nisu bili prihvacani izvan lokalnih zajednica i stoga tražio se neki prigodniji sustav. Nanovo, Fabijan je imao odgovor. Njegova je organizacija za sve izdala male plasticne kartice koje su pokazivale ime osobe, sliku i identifikacijski broj.

Kad bi ta karta bila urucena, vlasnik trgovine bi nazvao središnji kompjuter da provjeri iznos kredita. Ukoliko je on odgovarao, osoba je mogla kupovati što je htjela do odredene granice.

Isprva, ljudima je bilo dopušteno kupovati za male svote na kredit koji je mogao biti isplacen mjesecno, kamate nisu bile naplacivane. Ovo je pogodovalo zaradivacima dohodaka, ali ne i poslodavcima. Oni su morali instalirati mašineriju, proizvoditi dobra, isplacivati dohotke itd. Ukoliko su pretjerali za koji mjesec, bilo im je uracunato 1.5% za svaki mjesec duga. Ta je svota iznosila 18% godišnje.

Poslodavci nisu imali druge nego dodati 18% u prodajnu cijenu. Ipak, taj dodatni novac ili kredit (18%) nije bio iznajmljen nikome. Citavom zemljom poslodavcima je dan nemoguci zadatak da placaju $118 za svakih $100 koje su posudili - dodatnih $18 nije niti bilo stvoreno.

Fabijan je još jednom povecao ugled u društvu koje ga je sada smatralo stupom poštovanja. Njegova predvidanja u financijama i ekonomiji prihvacana su skoro vjerskim uvjerenjem.

Pod pritiskom povecanih poreza, mnogi su mali poslovi uništeni. Za razlicite djelatnosti bilo je nužno imati dozvolu, a preostalima je poslovanje bilo vrlo otežano.

Fabijan je posjedovao i upravljao svim velikim kompanijama koje su imale na stotine filijala koje su naizgled bile u medusobnoj konkurenciji, no kojima je svima upravljao sam. Svi rivali bili su izgurnuti iz poslovanja kao i mali zanati. Bili su progutani od Fabijanovih divovskih kompanija koje su uživale vladinu zaštitu.

Fabijan je želio da sustav plasticnih kartica eliminira novcanice i kovanice. Plan mu je bio da samo oni poslovi koji koriste sustav kompjuterskih iskaznica nastave poslovati, kako bi mogao eliminirati novcanice i kovanice.

Znao je kako ce neki izgubiti svoje iskaznice i postati nezponesposobni da kupuju i prodaju dok im se ne ustanovi identitet. Želio je da se izglasa zakon po kojem bi svatko imao tetoviran identifikacijski broj na ruci. Taj bi broj bio vidljiv jedino na posebnom svjetlu, povezanom s kompjuterom. Svaki bi kompjuter bio povezan s golemim središnjim kompjuterom kako bi Fabijan mogao znati sve o svakome.

________________________________________________________

Uzgred, precizan termin koji se rabi u financijskom svijetu za ovaj sistem jest 'bankarstvo frakcionih zaliha' (fractional reserve banking)

Prica koju ste citali je naravno fikcija.

No ako vam se cini uznemirujuce bliska istini i htjeli biste znati tko je Fabijan u stvarnom životu, krenite od proucavanja aktivnosti Engleskih zlatara 16. i 17. stoljeca.

Na primjer, Engleska banka (the Bank of England) pocela je s poslovanjem 1694. Kralj William Oranski našao se i financijskim poteškocama zbog rata s Francuskom. Zlatari su mu 'posudili' 1.2 miliona funti (za ono vrijeme astronomski iznos) pod odredenim uvijetima:

a) Kamatna rata je bila 8%. Unatoc što je Magna Carta predvidala za zaracunavanje ili sakupljanje kamata smrtnu kaznu.
b) Kralj je morao izdati povelju za banku koja joj je davala pravo da izdaje kredite.

Autorska prava: Larry Hannigan 1971, Australija

www.relfe.com
Email:Stephanie@Relfe.com